четвртак, 18. јануар 2018.

Kad spoznate vlastitu istinu, (REPOST OD PROŠLE GODINE)

Volela sam uvjek  da čitam, al kad sam čitala gutala sam knjigu,naravno kad me zaintrigira kad je intresantna, ne bi ni spavala da bi došla do samo kraja.


To je trajalo u nedogled pa druga pa treća sve tako u nizu, a ,kad pročitam to što sam čitala zadržim se koji dan i toliko,idemo dalje. Svi nešto sad  kažu  radim na sebe "prdouhovljenje" ja cu da kažem da n e radim, nego sve sto pročitam ja lepo to analiziram, zapisujem sama sebe testiram jesam li ja upamtila, gde sam ja u odnosu na to sto piše i onda radim na sebe.


Kako, pa tako fino, počela sam gledati unutar sebe gde sam bila gde sam sad.
Znam jedino da sam puno napredovala od juče, a, od pre godinu dana i da ne pričam, izgubila sam puno prijatelja a, dali su uopšte i postajali, bili pravi, nisu, ne, jesu oni bili pravi dok sam mislila da su pravi.


Da je tako tako i niko nije bio bez razloga u moj zivot svako imao svoju svrhu i to je istina, otisli su nisam, žalila tako sam ja odabrala, hvala im sto su uopste postojali, ucila sam od njih gde ja grešim.
Grešila sam što nisam bila svoja.


Jos od malena moji roditelju su nas ili mene i brata, ucili kako  trebamo da budemo, odnosno ne budemo ono sto jesmo. Nisu ni bili svesni toga.


Govorili nam puno puta kad nam dodju gosti, vi će te biti sa strane, ako vas pozovemo da budete sa nam za sto ok ,onda vam je to dozvoljeno. Ako zelite bilo šta dobiti, kod kupca budite  fini nasmešite se, zar se nije podrazumevalo , kod učiteljice trebate biti kulturni no i pomalo umiljati da bi lakse prošli iz razloga što svi oni vole da im i roditelji i deca kažu kako su fini pedagozi prosvetitelji.

Ovo je banalan primer al, ima ih puno ja sam samo spomenula...i tako u nedogled....je bilo takvih...slučaja bar za mene iz ove vremenske distance.
Sve u životu što je bilo, je bilo moj izbor, zašto sam tako prolazila, zato što tako su me učili, kad sam otvorila svoj um, provirila malo u svesti i nesvesnoga, ja sam progledala.
 Okrenula sam novo poglavlje u životu, počela sam da govorim to što mislim, neka i nije ispravno, za mene to je bila moja istina, moja percepcija,nema maske baciš je.


Plakala sam i kad sam sretna, kad sam tužna, smejala se i jecala u istom satu...i sve mi bilo to normalno i olakšavajući se...Oslobodila se one ljutnje, koje sam nosila na samu sebe, srdzbu koja sam duboko potiskivala, odražavalo se kad spavam.
Kad se probudim kao, da sam bila u ringu bolele me ruke, vilica zubi ronili su se...Popravila sam zube, počela  meditirati , išla sam na jogu, počela savladavati tehnike samokontrole,po maloi nije jednostavno, najbitnija stvar je bila suočiti se samom sobom.
Jednostavno je, lakše, ziveti ovako pa, makar bila sama zauvjek. Pojavlju se nove osobe kje su na istoj frekfenciji, imamo čemu da razgovaramo, konkretne stvare, kažemo ono što mislimo, niko se na nikoga  ne ljuti jednostavno, prihvataš druge kakve jesu, nista ne ispravljaš...kod njih ili oni kod tebe..
Ranije uporno sam  tražila odgovore, za situacije ,kod drugih zašto mi se to dešava?

A sva rešenja bila su u meni...pokušavala sam biti najbolja mama, supruga, sestra, drugarica ljubavnica, žena, radnica, sve u jedno nabolja,namesto da bi se fokusirala na ono što imam kolko je vredno i da radim na to..


Sad znam da sam najobična, al da sam unikatana, takva  kakva što jesam najbolja sam...tako me Bog stvorio,al bar iskrena prema  sama sebi.Sad se bavim samo sa trentukom u kojem zivim, taj trenutak traje i trajei lepo mi jei dok pišem ovo baš sva sam  u emocijama, preponosna na sebe pošto sam savladala puno lekcije iz života, sad sama za kompjuterom, nemam  se šta pretvarati slušam, muzikicu, pišem i smejem se sebi kažem :

# Bravo Vesna najbolja si, kad idem u kupatilo da se tuširam i onda sam samoj sebi super..Naučila sam slušati Sebe svoju dušu,svoja osećanja, i dvati svaki dan sebi malo , po malo ljubavi, ne zaslužiti , nego da je to normalno i nagradim sebe ima još puno lekcija preda mnom, ponosna sam na ove stvare do sad , spoznaje, znam da dolaže jos izazove al blagoslovljam ih i lakshe je rešiti ih kad imaš sebe kao prijatelj, a pored sebe divne duše Hvala ti Bože!!!!#


Нема коментара:

Постави коментар